ISTORIJA TRŽNICE
“Vašar je u Banjoj Luci. Svijet se slio odasvuda. Utorak, treći dan vašara, ujedno i pazarni dan, pa je i seljaka mnogo došlo iz okolnih sela. Ne znaš kojih je više: brđana ili ravnjana. Sve neko nekim poslom. Neko prodaje, neko kupuje. A i trgovaca sa strane je mnogo. Oživjela varoš, kao na vašaru. Šetališta zastrta ćilimima: perzijskim, pirotskim i petrovačkim. Svakog prodavca možeš raspoznati i po nošnji i po govoru.”
- Na vašaru, Jovan Samardžić

Tako je književnik rodom iz grada na Vrbasu pisao o vašaru podno bedema Kastela. Poput kamene snage banjalučke tvrđave, Duhovski vašar se vijekovima opirao vjetrovima neimaštine i kišama nedaće.

U slavu “šetajućeg praznika” Duhova, putujući vašar bi tako svake godine uplovio u banjalučku luku krajem maja ili početkom jula. Monografije grada pamte Duhovski vašar kao narodnu svetkovinu koja je, objedinjujući “brđane i ravnjane” na jednom mjestu te opskrbljujući domaćinstva dobrima zavičaja, prerastao u mnogo vise od pijačne razmjene dobara.

Slavni putopisci su, otkrivajući Vrbasku ljepoticu, najviše pažnje pridavali upravo ovom duhovnom vašarištu. A kako i ne bi kada se u osam dana vašara u grad znalo sjatiti trgovaca iz cijele zemlje, a nerijetko i iz dalekog Carigrada? Pripremale bi se nove nošnje za kušanje slatkih trešnji i sočnih kupuski, te pazarenje obilja za trpezu i štalu. Na temeljima ove društvene ustanove, duboko urezane u svijest naroda, rodiće se Bezistan, pokrivena varoš dućana i zanatlijskih radnji, te Govedarnica, pazarište „živog blaga”.

Prohujaše godine, ali kaldrmisani plato na lijevoj obali rječice Crkvene odoli promjenama i izazovima epoha tako čuvajući tradiciju autohtonog blaga. Upravo će na kaldrmi negdašnje Govedarnice, a u srcu tadašnje Vrbaske banovine, da nastane prva uređena tržnica. Ljeta 1927. godine, Gradsko poglavarstvo imenuje prvu tržničku upravu time modernizujući i stacionirajući tradicionalnu trampu. Od 1927. do danas, od teftera do fiskalne kasne, od jednog do stotinu štandova, Tržnica je u osam decenija prošla kroz kako strukturalne, tako i urbanističke promjene pri tome ne gubeći na svom privrednom, ali i društvenom značaju. I baš kao što se nomadska trgovina prilagođavala zahtjevima vremena i društveno-ekonomskim prilikama, tako i savremena Tržnica osluškuje potrebe mještana i živi u duhu čaršije.

Istina, mnogo toga se promijenilo. Nekada se mjerilo kantarom i prodavalo na lonac. Okama i aršinima se mjerila vrijednost dobra, a stoka zaista bi najveće pazarno blago. Ipak, na tržničkoj čaršiji, jedno ostade nepromijenjeno.

Za nas prava mjera osta vaše povjerenje. Povjerenje koje nema cijenu, a vrijedi cijeli jedan vijek prijateljstva.